ссылка тут РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимость женщина лев мужчина СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї мужчина стрелец женщина козерог РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї любовь Рё секс телец РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРїС‹ для СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅР° РЅР° 2016 РіРѕРґ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї рыбы РЅР° вторую половину 2016 РіРѕРґР° РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимости

Jamie Delano

Jamie Delano

Kad sam prvi put čuo da Jamie Delano dolazi na MaFest bio je to za mene jedan od  trenutaka “dobio sam na lotu”. Bez pretjerivanja, zaista sam oduševljeno htio s nekim podijeliti tu vijest.

U blizini nije bilo nijednog stripofila (a ima ih tako puno, rekli bi zlobnici), međutim zapitao sam se koliko bi moj entuzijazam dijelili i da su bili tu negdje. Čovjek ipak nije pisao za Bonellija ni za zapadnoeuropske izdavače, a rad na superherojima mu se svodi uglavnom na opskurna izdanja.

Bi li takav autor uopće trebao izazvati veliko zanimanje? Mislim da svakako bi i da je odličan izbor za upoznavanje jednog tržišta koje je mnogima pomalo strano, ako ne i nepristupačno, te da je u zadnjih 25 godina ostavio nešto od čega se ne bi smio odmicati pogled.

A sve je počelo ranih 80-ih u britanskoj podružnici Marvela. Alan Moore, koji je bio na pragu stjecanja interkontinentalne slave, za rad u Marvelovoj britanskoj podružnici preporučio je tada potpuno anonimnog vozača taksija i svog prijatelja - Jamieja Delana. Nakon debija u časopisu The Daredevils u kojem su, osim reprinata američkog Daredevila (na kojem je u to vrijeme slavu stjecao Frank Miller), objavljivane i originalne britanske stvari pa tako i kratki tekstualni dijelovi o Night Ravenu, istu stvar nastavio je raditi u časopisu The Mighty World of Marvel, a ubrzo dobiva priliku pokazati što može i u klasičnom stripovskom mediju, odnosno gažu za časopis Captain Britain. Uslijedili su kraći radovi u magazinima Dr. Who i 2000 AD, ali i određena razdoblja stagnacije. A onda je na red došla 1988. i Hellblazer...

Swamp Thing je već bio revitaliziran i redefiniran od strane Alana Moorea te je postao vjerojatno najcjenjeniji američki serijal 80-ih. Međutim, nalazio se na prekretnici. Moore ga je napustio zbog neslaganja s izdavačkom politikom, a sporedni lik John Constantine imao je toliku popularnost da je u planu bilo nastajanje njegova solo serijala, odnosno svojevrsnog spin-offa. Krajem 80-ih i početkom 90-ih mnogi britanski autori (uglavnom ekipa iz 2000 AD) dobili su priliku za autorski rad u DC-u, a osim nacionalnosti vezalo ih je i što su radili na DC-ovoj seriji naslova “preporučenih zrelim čitateljima”, koja će nekoliko godina kasnije i službeno postati samostalna izdavačka podkuća – Vertigo. Jedan od njih je i Jamie Delano kojem je pomogla pokazana kvaliteta u britanskim časopisima, kao i otvaranje američkog tržišta za britanske autore, preporuka Alana Moorea te sama činjenica da je glavni lik stripa Britanac.

Delano nije mijenjao srž lika, to je još uvijek bio cinični mag radničkog porijekla i upitnog morala, u baloneru i s obaveznim Silk Cutom u ruci; međutim više nije hodao po močvarama Louisiane, nego po prljavim, sivim ulicama Londona tek tu i tamo prošaranima bojama magije. Kao što je lako pretpostaviti, Constantine je svakako dobio određenu dimenziju više, napokon su obrađeni tek natuknuti događaji iz njegovog života (poput incidenta u Newcastleu), a horor kroz koji je prolazio za neke je bio neizdrživ iako nije bio baziran na klasičnoj postavci “krvi i iznutrica” – naime, bio je često politički angažiran. Daleko od toga da se radilo o propagandnom štivu, no Delano je od samog starta dao do znanja da čitatelje očekuje beskompromisno iskustvo pa je Pakao za svoje borce imao skinheadse kao što je i za svog političkog favorita imao Margaret Thatcher, međutim i nuklearna kataklizma je izgledala kao dalijevska noćna mora. Kroz sve to John Constantine prolazi u ulozi tužnog klauna, sa smiješkom na licu i bahatim one-linerima, no vječno bez bliske osobe koja shvaća njegov modus operandi ili bar neke koja bi ostala živa duže vrijeme. Delano je na serijalu radio do 40. broja (uz malu pauzu), a u regularni serijal vratio se tek 4 godine kasnije s off-beat one-shotom koji je došao kao neočekivani šlag na kraju Ennisovog runa. Ostatak je povijest – Hellblazer je (p)ostao najdugotrajniji Vertigov serijal s tim da je poslužio i kao predložak za holivudski film.

Vrlo brzo nakon napuštanja Hellblazera, preciznije 1992., Delano dobiva posao na još jednom Vertigovom serijalu – Animal Manu. Ovog puta uključio se u rad tek u 51. broju, odnosno nastavljajući ono što su započeli Grant Morrison i Rick Veitch.  Potrebno je istaknuti da je Veitcha trebao još ranije naslijediti na Swamp Thingu. Naime pred kraj Veitchevog runa DC je u strahu od vjerničkih prosvjeda, koji su uzeli maha nakon Scorsesejevog filma Posljednje Kristovo iskušenje, odbio objaviti epizodu u kojoj se Swamp Thing susreće s Isusom Kristom. Veitch nije pristao na kompromis i napustio je serijal, a Delano ga je iz solidarnosti odbio nastaviti, kao i Neil Gaiman. A što se tiče Animal Mana, od prvog broja je postalo jasno da će strip izazvati kolutanje očiju mnogih! Naime, Delano je ubio glavnog lika! Doduše kasnije ga je uveo u priču kao elementarno biće i dosta toga je izgledalo kao Mooreovo revitaliziranje Swamp Thinga... Osim onog najvažnijeg - prodaje. Premda je osim Delana strip imao fenomenalan crtež kako na unutarnjim stranicama (Steve Pugh), tako i na vanjskim (Brian Bolland), 1995. je izašao zadnji Delanov broj, a čitav serijal se gasi iste godine nakon tek nekoliko brojeva Jerryja Prossera. U međuvremenu se Delano sa starim kolegom Davidom Lloydom nakratko vratio korijenima napisavši Night Raven album House of Cards.

Uslijedio je rad na kraćim djelima. Već 1995. vratio se Hellblazeru, odnosno Constantineu u dvodijelnoj mini-seriji The Horrorist, depresivnoj alegoriji na temu patnje, a u Vertigu je nastavio rad na još 2 mini-serijala. Prvi od njih, Vertigo Voices, su napravila 3 različita autora Vertigovih serijala; prvi je napisao Peter Milligan, zadnji Grant Morrison, a Delanova zlatna sredina je psihološki triler/horor Tainted, vrlo mračne i klaustrofobične, gotovo lynchevske atmosfere. Drugi, Ghostdancing, je tripozni šestodijelni mini-serijal s klasičnim delanovskim leitmotivom odnosa čovjeka i prirode. Projekt sličan Vertigo Voices pokrenut je 3 godine kasnije pod imenom Vertigo Verité, a Delano sudjeluje s interesantnim albumom Hell Eternal o mladoj lezbijki koja postaje fascinirana neonacizmom i oružjem, baziranom na istinitom događaju.

Ubrzo je dobio priliku za rad na Batmanu pa iduće godine izlazi mini-serija Manbat, koju je predivno nacrtao John Bolton. Bio je to Delanov prvi rad na nekom od DC-evih srednjestrujaških likova, no s obzirom da se ipak radilo o naslovu iz Elseworlds linije, odnosno stripu čija radnja se ne mora nužno poklapati sa službenom kronologijom, imao je bitno veću slobodu pri radu. Na taj način i kroz tipični superherojski strip iskazuje svoje prepoznatljive elemente političke/društvene angažiranosti preko teme genetskog inženjeringa. Ubrzo se sa sličnom tematikom javlja i u dvanaestodijelnoj maksi-seriji 2020 Visions, podijeljenoj na 4 trodijelne mini-serije izborom crtača i podžanrom premda se u principu radi o SF antologiji koja kao da čeka Cronenbergovu ekranizaciju.

Nakon već spomenutog rada za Vertigo Verité uslijedio je četverodijelni mini-serijal Cruel & Unusual, mračna satira američkog zatvorskog sustava i još više stanja modernih masmedija. Međutim radilo se o koscenarističkom projektu s Tomom Peyerom, koji je navodno “kriv” za dobar dio eksploatacijskih elemenata.

Prije kraja tisućljeća uslijedio je kratak izlet u Dark Horse s još jednim u nizu mini-serijala, četverodijelnim The Territory, a zadnji strip većeg obujma je bila maksi-serija Outlaw Nation. Dotični serijal završio je nakon 19 brojeva, ali je originalni plan bio da traje mnogo duže. Garth Ennis je tad završavao svoj iznimno uspješni serijal, a u Vertigu su se nadali da još jedna legenda koja je pisala Hellblazera učini isto. Nažalost, ništa od toga. Ono što je za nas vrlo bitno je da su na serijalu radila čak 4 Hrvata: Goran Sudžuka, Goran Parlov, Sebastijan Čamagajevac i Robert Solanović! Istu će već ove godine u cjelovitom izdanju objaviti izdavačka kuća Libellus pod imenom Odmetnuti, s izvrsnim prijevodom Tatjane Jambrišak te lekturom i redakturom Darka Macana (koji je, uzgred budi rečeno, napisao i 2 epizode za Delanovo “dijete” – Hellblazera).

Prošle godine se vratio u svijet stripa ekranizacijom klasične Poeove priče Jama i njihalo za antologiju Nevermore, a trenutno pratimo četverodijelnu mini-seriju Narcopolis u izdanju Avatara. Međutim prava poslastica nas tek očekuje - u sklopu proslave obljetnice 20 godina Hellblazera, Delano se vraća “staroj ljubavi” i piše album Pandemonium!

Je li sve to dovoljno da zaintrigira one kojima je Delano tek ime za koje su negdje čuli? Nadam se da mnogima jest. Radi se ipak o autoru koji je postao kućno ime jedne od najutjecajnijih američkih izdavačkih kuća i koji je izbjegavao šablonski rad koliko je god to moguće. Radio je na raznim žanrovima, ali u svima se na ovaj ili onaj način vidi prepoznatljiv autorski potpis. Njegovi stripovi su prožeti liberalnim svjetonazorima što neke već u početku odbija, ali to znači da nisu shvatili zašto su uopće tu. Jer Delanov stil je dovoljno suptilan da prati priču u pozadini, ali ne toliko da zapakira propagandu u jeftinu zabavu (to se posebno odnosi na njegov crni humor), kao što je i iskren, ali ne sirov i banalan.

A neke od tema na koje je obraćao pozornost su možda samo znakovi doba u kojem su pisani, no velik broj njih je univerzalan - ne samo da su aktualne i godinama nakon što su obrađene, nego se i vrlo lako primijene kako na Ameriku i Britaniju tako i na brdoviti Balkan. Kad sjednete u Delanov taksi nitko vam ne može obećati ugodnu vožnju, no dosadna svakako neće biti.

Anto Zaro 

 

Prevoditelj

Posjetitelji Online

We have 54 guests and no members online

MaFest Lokacije

- Pivnica "Pivac"
- Kongresna dvorana, Hotel "Meteor"
- Konoba "Kalalarga"
- Gradska galerija Antuna Gojaka
- Umjetnička galerija Gale Rica

Sve lokacije pogledajte na Google Mapi ovdje.

Presjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pokroviteljica je 9. MaFesta.

Pretraga

MaFest Staff

Da bi sve prošlo kako treba, MaFestu je neophodan i kvalitetan staff. Stoga, ako ste stariji od 18 godina i želite se aktivno uključiti u stvaranje festivala te od toga imati i određene konkretne koristi - javite nam se! Naša e-mail adresa je:

info@mafest.com

Sponzori

       
Grad Makarska Turistička Zajednica Grada Makarska Mesna Industrija Braća Pivac Vrgorac Hoteli Makarska
       
Ožujsko Pivo Promet Makarska Ministarstvo Kulture RH Ožujsko Pivo
       
Premis Makarska Julius Meinl OTP Banka All In Makarska Riviera