ссылка тут РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимость женщина лев мужчина СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї мужчина стрелец женщина козерог РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї любовь Рё секс телец РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРїС‹ для СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅР° РЅР° 2016 РіРѕРґ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї рыбы РЅР° вторую половину 2016 РіРѕРґР° РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимости

Bane Kerac

Bane Kerac

Dosadašnje iskustvo s pisanjem tekstova govorilo je kako je početak najteži. Onaj prvi niz od nekoliko rečenica koje moraju biti uvod i priprema čitatelja na ono što slijedi, ali istovremeno ga i zainteresirati za čitanje, zbilja mi je najteži dio. Uvijek isti osjećaj nesigurnosti, bilo da je riječ o tekstovima za radijske emisije, o strip scenariju ili o ovakvom tekstu koji imate ispred sebe no... Onog trenutka kad smo odlučili pozvati Baneta kao jednog od glavnih gostiju na MaFest, znao sam da ću ja pisati tekst o njemu i znao sam kako će taj tekst početi. Ipak, dopustite mi da nesuđeni početak ostavim za kraj i nemojte mi zamjeriti što našega dragog gosta oslovljavam s Bane jer tko god ga upozna, makar i na kratko vrijeme, ima osjećaj da su prijatelji cijeli život i sva formalnost u trenu nestaje. Za njega znam da mi neće zamjeriti. A početak? Ma tko još razmišlja o početku, no ipak...

Baneta sam upoznao u Zagrebu, posredstvom Dekare, istovremeno upoznavši i Svetozara Tozu Obradovića. Ne trebam Vam opisivati ushićenje spoznajom da sjedim u društvu ljudi koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća žarili i palili strip scenom bivše države, a i šire. Nerazdvojni dvojac od prvog dana svoje suradnje postavljao je nove standarde u strip izričaju a nas klince ostavljao u neizvjesnosti iščekivanja koji će se Banetov lik pojaviti u sljedećem broju omiljene nam strip revije. Namjerno ne navodim ime revije jer ih je bilo gomilu. Svi su se natjecali tko će objaviti neki njegov strip a kad se Banetovo ime pojavi na naslovnici nama je automatski to postajala omiljena revija. Jednostavno zar ne?

Ipak, nisu svi imali tu sreću da odrastaju uz njegove stripove pa ćemo se ipak malo pozabaviti poviješću. Krenimo redom. Branislav Kerac rođen je 07. rujna 1952. godine u Novom Sadu, a legenda kaže da je više volio crtanje nego trčanje za loptom. Neumorno je crtao i precrtavao omiljene likove iz “Crtanih romana” a nerijetko mu se u tome priključivao i spomenuti Toza Obradović. Ta dječačka opčinjenost stripom, na našu sreću, zadržala se kroz cijelo školovanje a svakodnevno susretanje sa radovima velikana poput Fostera, Blasca, Barryja i ostalih samo je pojačalo želju za dostizanjem svojih uzora. Istovremeno kroz redovito praćenje domaćih strip revija Bane upoznaje i radove domaćih velikana stripa: Bekera, Radilovića, Maurovića, Solovjeva, Navojeva i drugih. Bio je to kraj šezdesetih i Bane je već ozbiljno “zagrizao” u strip. Iz tog razdoblja datiraju i prvi ozbiljniji radovi, no oni još uvijek nisu imali onu razinu dovoljnu za “klik” koji će ga iz talentiranog klinca pretvoriti u pravog crtača stripova. Ti prvi radovi, gotovo po pravilu westerni, ostali su neobjavljeni, no Bane je stjecao neophodno iskustvo a slučajni susret sa školskim kolegom Tozom rezultirao je odlukom da naprave strip koji će ponuditi izdavačkoj kući “Dnevnik”. I taj prije spomenuti “klik” dogodio se 1975. kada se u reviji Zlatni kliker pojavio Banetov i Tozin “Poručnik Tara”. Strip sa, samo na prvi pogled, NOB tematikom no u biti klasični western s prepoznatljivim utjecajem Giraudovog “Poručnika Blueberryja”. Čak je i izgled glavnog lika nastao po slavnom glumcu Clintu Eastwoodu a danas nam je svima jasno da je lukavi dvojac svoju ideju samo zamaskirao u želje onovremenske uređivačke politike. Spomenuti Zlatni kliker, Strip Zabavnik, Stripoteka a u konačnici i YU Strip objavljivali su “Taru”. U razdoblju 1975.-1979. nastale su 22 epizode. Prilično impresivno, zar ne? Prema Banetovim riječima brzina rada pomogla mu je da uočava greške i stekne rutinu neophodnu da se može posvetiti razvijanju svog, tako prepoznatljivog, stila.

1979. godine dvojac Kerac & Obradović “seli” u izdavačku kuću Dečje Novine. Nezadovoljni situacijom u Dnevniku odlučili su novom izdavaču ponuditi i novi lik. I opet nisu odustali od prokušane formule. Naime, u to vrijeme kung-fu filmovi i stripovi bili su u centru pozornosti te tako kreiraju lik “Kobre”, mladog kaskadera koji posjeduje vrhunske karate sposobnosti. Bavljenje kaskaderstvom omogućilo im je da “Kobru” sele iz avanture u avanturu širom svijeta, a opet bili su u trendu oslanjajući se na karate kad god su to (ne)prilike tražile. Serijal je lagano krenuo, malo mafije, ucjenjivača, klasičnih ubojica i trgovaca drogom... naizgled uobičajeno, no urednici YU Stripa vrlo brzo su shvatili potencijal novog serijala i novog dvojca u svojim redovima. Bane je neumorno iscrtavao nove table a fascinantan je podatak da je prvih devet priča (osam kronoloških epizoda + bonus priča numerirana kao 4A) objavljeno u nizu od devet brojeva YU Stripa. I bile su to priče od po 20, a ne samo nekoliko tabli za navući fanove čiji je broj progresivno rastao sa svakom novom epizodom. “Kobrin” niz samo na trenutak prekida objavljivanje nagrađenog stripa “Nema kraja” u kojem je ovaj autorski dvojac pokazao novo, (ne)prepoznatljivo, lice. Dobro, i dalje su to bili Bane i Toza ali... neki novi Bane i Toza. Fantasy strip na 12 tabli bez teksta darovao nam je priču o ljudskoj, vječno prisutnoj, pohlepi. Fantasy tematici nakon toga vratili su se samo nekoliko puta u kratkim stripovima kao što su zafrkantski “Ubedljivo nepobedivi” i “Per Aspera Ad Astra” a nakon kratke, dvomjesečne pauze, vratio nam se “Kobra”. No, utiska sam da se i on u toj pauzi promijenio. Znam, znam, prava transformacija uslijedit će tek nešto kasnije. To su zabilježili vrijedni strip kritičari, pa i sami autori potvrdili, no dozvolite mi slobodu da početak transformacije pomaknem na početak trodijelne priče “Čovjek sa dva života”. Prekrasna priča u tri epizode na ukupnih 60 stranica stripa donijela nam je klasik kojem se i dan danas vraćam s podjednakim guštom. Sjajno napisano i još bolje nacrtano! Ako ikad poželite vidjeti majstorski primjer crno-bijelog stripa nikako nemojte preskočiti ovu priču.

Nije tajna, Giraud i Hermann moji su omiljeni autori na globalnoj razini. Lokalno to je, ako to do sad niste shvatili, Bane Kerac. S godinama, otkrivao sam i druge genijalne crtače no ovaj trojac obilježio je moje djetinjstvo i hrabro ću napisati da je trenutak kad su uključili crtački “hiper-pogon” kod njih i najprepoznatljiviji u odnosu na većinu crtača. Kod Girauda je to trenutak kad je “upoznao” Chihuahua Pearl a kod Hermanna kad je “upoznao” rapidografe. Kod Baneta je to epizoda “Anđeo pakla”. Bila je to prva “albumska priča” na 48 strana po uzoru na klasične francusko-belgijske albume i takvog će se oblika Bane držati i u naredne 3 epizode, dakle do (možda samo privremenog) kraja serijala. Osim što je tada “Kobra” dostigao, prema Banetovim riječima, njegov tadašnji crtački maksimum, ova prekretnička epizoda bitna je i po uvođenju novog lika: pomalo priproste i nadasve prgave pratilje Sindi Vilijams koja će i u narednim epizodama biti nezaobilazni dio serijala. Osim nabrojenog, zgodno je spomenuti inventivnu uvodnu špicu (!!) u priču. U maniri klasičnih filmskih westerna preko prvih tabli stripa Bane nam servira pravu pravcatu filmsku najavnu špicu. Sjajno! Ne pamtim da sam ikada dotad naišao na takav uvod. Poslije je viđeno nešto slično ali... Priča o Kobri i Sindi dogurala je do 17 epizoda. Novi autorski projekti su se zahuktavali a neki licencni kucali na vrata. U takvim okolnostima Bane osjeća da je Kobra završena priča u kojoj se nema više ništa novo ponuditi i s epizodom “Arizona Heat” zaključuje dugogodišnju avanturu (posredno joj se vrativši još jednom ali o tome malo poslije) na čijoj je popularnosti godinama egzistirala njena matična revija YU Strip.

Spomenuta strip revija koristila je dobitnu kombinaciju do maksimuma. U želji da osvježi sadržaj nečim drukčijim sastavljena su tri sinopsisa za koje je Bane nacrtao po nekoliko probnih tabli u olovci pa su ponuđene lokalnim autorima za suradnju. Nestvaran zvuči podatak da se nitko, iz ovih ili onih razloga, nije prihvatio posla. Opet je sve palo na Baneta no on je zbog prezauzetosti odlučio raditi samo jedan serijal. Već u ljeto 1981. godine na stranicama YU Stripa osvanula je nova heroina domaćeg stripa osamdesetih godina: Cat Claw! Gotovo klasični superherojski strip po svim marvelovskim pravilima donio je priču o samozatajnoj studentici Caroline Connor koju spletom (ne)sretnih okolnosti ogrebe ozračena mačka. Naša, od milja zvana, Kata vrlo brzo otkrije da je nadljudski snažna, da vidi u mraku te da može ekstremno skakati i izbacivati nokte uz neizbježnu antipatiju prema psima. Originalno zar ne? No, što god mi mislili, ova domaća verzija ženskog Spidermana prvim je pojavljivanjem izazvala interes publike ali i strip-kritičara. Bane je napokon dobio poligon za iskazivanje naklonosti jednom od svojih idola, po mnogima najboljem crtaču Daredevila i Spidermana, Johnu Romiti Senioru. Uz sve navedeno, nakon nekoliko epizoda, preuzima i pisanje scenarija te dodatno “izokreće” sve što može. Uz tematiku priča varira i njihova ozbiljnost. Sve češće u strip ubacuje likove iz vlastitog okruženja što kulminira uvođenjem vlastitog alter-ega vrlo “maštovitog” imena Cameron Hill. No ono što kritičari, a ni dio čitatelja, nisu shvatili bilo je da se Bane beskrajno zabavlja servirajući nam svoje opsesije, interese, priče a sve to uz primjerenu dozu Katine erotike... Banetov izraženi smisao za humor kroz ovaj strip dolazi do punog izražaja, nerijetko se šaleći na svoj račun ali i na račun čitatelja. Brzinom munje pred nama su se redale čudnovate, ludaste onomatopeje, pjesme, rock grupe, glumci i filmovi... sve što je bilo oko Baneta u trenutku crtanja. I ipak, unatoč tome što su neki serijal odmah proglasili parodijom, uspjeh nije izostao. U razdoblju od 1981. do 1994. nacrtao je 44 epizode a Cat Claw objavljena je u više europskih zemalja, s naglaskom na Skandinaviju. Dugogodišnja suradnja s prijateljem i agentom Ervinom Rustemagićem rezultirala je objavljivanjem Cat Claw čak i u Americi, postojbini super-herojskog stripa. Danas je Cat Claw dostupna u “ultimativnim” albumima koji su kompilirali, do tada, na ovim prostorima neobjavljene epizode. Reprint objavljenih se pomalo bliži kraju i Bane se već znoji jer se bliži trenutak u kojem će morati nacrtati posljednju, obećanu epizodu i privesti priču kraju.

Prije nego što se vratimo na licencne radove ne smijemo zaboraviti još jednu Banetovu kreaciju, geg strip “Billy The Pljuc”. Zezatorski i samo sporadični rad nastao tijekom osamdesetih svojom jednostavnošću na tragu je Hogarovih gegova. Ne tako davno prvih četrdesetak tabli kompilirano je u kolorni album a zanimljivo je spomenuti da odnedavno Stripoteka ponovno objavljuje nove table, ovaj put u suradnji Baneta i Darka Macana, čime je Billy zasad jedini Banetov stari serijal koji se nastavio i u novom tisućljeću.

Prvi Banetov rad na licencnom stripu bio je Veliki Blek no ograničenja postavljena od vlasnika prava sputavala su ga u tolikoj mjeri da nije imao želje ozbiljnije se posvetiti radu na njemu, s izuzetkom dvije epizode objavljene u Strip Zabavniku koje nisu bile predviđene za licencnu prodaju pa se mogao u Blekovom stilu “razmahati” i ponuditi nam nešto drukčije od onoga na što smo navikli. Iz crteža se vidi da je Bane guštao a po sitnim crtačkim detaljima koje je “podmetao” - i da se dobro zabavljao. I kao takve, “Divlja mačka” i “Slomljeno srce” su ipak licencno objavljene u Italiji. Iz tog razdoblja datiraju i brojne naslovnice urađene za Dnevnik.

Uskoro je uslijedio prelazak u Marketprint, izdavačku kuću u kojoj je i danas zaposlen. Pripremao se licencni Tarzan i naravno da je sjajno zvučala opcija da se radi na svjetski poznatom liku. No vrlo brzo se ustanovilo da su ograničenja postavljena od nositelja prava još veća, slobodno možemo reći i gluplja, nego kod Velikog Bleka. Unatoč svemu, Bane je u pojedinim trenucima davao više nego se tražilo pa smo dobili nekoliko odličnih epizoda gdje se posebno ističe petodijelna “Zvijezda Kalonge” što je u biti zamaskirana epizoda stripa Kobra za čiju su potrebu glavni likovi preimenovani u Bob i Mindi, a Tarzanu je dodijeljena sporedna uloga. Odlična epizoda u najboljemu Manningovom maniru! Serijal je od 1983. do 1989. dostigao preko stotinu epizoda čime je postao najdugovječniji u povijesti bivše države i ako ništa drugo bar je Banetu koji je, što kao crtač što kao scenarist sudjelovao na šezdesetak epizoda, osigurao medijsku pozornost veću nego rad na autorskim projektima.

Ovim pomalo privodim kraju priču o Banetu. Ne zato što nemam više o čemu pisati, naprotiv! Teško je i pobrojati sve njegove radove i kad bih to htio napraviti ovaj tekst bi morao biti znatno duži.

Stoga, ograničit ću se samo na blic pregled radova tijekom posljednjih dvadesetak godina.

Dakle, smanjenjem obaveza prema radu na stripovima Bane se više posvetio dizajnu, istovremeno radeći i kao grafički urednik u Stripoteci, odnosno Marketprintu. Radio je na ilustriranju udžbenika ali nije baš potpuno zanemario ni strip ostvarivši suradnju s izdavačkom kućom Sergio Bonelli Editore uradivši i dva kratka stripa za njemačko tržište. Trenutačno se priprema za ulazak u novu izdavačku avanturu, a slobodno vrijeme krati radom na novom western serijalu “Jack Seaborn” u suradnji s Darkom Macanom. Rezultat te suradnje trebao bi ugledati svjetlo dana baš u vrijeme kad budete čitali ovaj tekst. Ostatak vremena troši u humanitarno-pedagoške svrhe nesebično pomažući klincima, a i onima koji to odavno nisu, savjetima i praktičnim primjerima širom internetskog prostora bivše države, a bogme i šire. Iz prve ruke mogu potvrditi beskrajno strpljenje u prenošenju svog talenta i znanja na sve koji mu se obrate kao i na one kojima se sam ponudi kao savjetnik. A ja se iskreno nadam da iza ekrana čuče neki novi klinci i kao mi nekad (a i danas) upijaju savjete u želji da postanu crtači stripova, te listaju stripove našeg Baneta! Jer kroz svoje stripove Bane je zaista postao naš!

I za kraj, ono što mi je pri spomenu teksta o Banetu prvo palo na pamet ali eto... ipak ostaje za kraj do nekoga drugog teksta i do nekih novih stripova jer dosadašnji Banetov rad, siguran sam, ima natpis - nastavlja se...

Naime, pišući tekst za radijsku emisiju o Royu Orbisonu naišao sam na Springsteenovu izjavu povodom Royeva prijema u Rock and Roll Hall of Fame, a koja glasi: “I wanted a record with words like Bob Dylan that sounded like Phil Spector - but, most of all, I wanted to sing like Roy Orbison. Now everyone knows that no one sings like Roy Orbison.” Ili u prijevodu svih nas koji smo odrasli na Banetovim stipovima: “Željeli smo tekstove poput Tozinih, da nam radove objave u Stripoteci, ali najviše od svega, željeli smo crtati kao Bane Kerac. Danas svi znaju da nitko ne crta kao Bane Kerac...”

Renato Vladimir Renky

Prevoditelj

Posjetitelji Online

We have 51 guests and no members online

MaFest Lokacije

- Pivnica "Pivac"
- Kongresna dvorana, Hotel "Meteor"
- Konoba "Kalalarga"
- Gradska galerija Antuna Gojaka
- Umjetnička galerija Gale Rica

Sve lokacije pogledajte na Google Mapi ovdje.

Presjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pokroviteljica je 9. MaFesta.

Pretraga

MaFest Staff

Da bi sve prošlo kako treba, MaFestu je neophodan i kvalitetan staff. Stoga, ako ste stariji od 18 godina i želite se aktivno uključiti u stvaranje festivala te od toga imati i određene konkretne koristi - javite nam se! Naša e-mail adresa je:

info@mafest.com

Sponzori

       
Grad Makarska Turistička Zajednica Grada Makarska Mesna Industrija Braća Pivac Vrgorac Hoteli Makarska
       
Ožujsko Pivo Promet Makarska Ministarstvo Kulture RH Ožujsko Pivo
       
Premis Makarska Julius Meinl OTP Banka All In Makarska Riviera