ссылка тут РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимость женщина лев мужчина СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї мужчина стрелец женщина козерог РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї любовь Рё секс телец РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРїС‹ для СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅР° РЅР° 2016 РіРѕРґ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї рыбы РЅР° вторую половину 2016 РіРѕРґР° РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимости

Moreno Burattini

moreno-burattini


Moreno Burattini -
(Italija) (Zagor)

Jednom Zagorovac, uvijek Zagorovac!

Morenu Burattiniju može se pribrojati niz dičnih kreativnih titula: on je scenarist, pisac, kritičar, kazališni autor i glavni urednik u Zagorovom staffu... i odani Zagorovac, dodao bi on! Autor je niza Zagorovih uspješnica, a zajedno s Maurom Bosellijem u devedesetima, on je bio taj koji je uzdignuo Zagora iz crnih ponora ispodprosječnosti! I dalje je najplodonosniji Zagorov scenarist i drugi po redu po broju napisanih stranica iza legendarnog i nažalost prerano preminulog Sergia Bonellija, tj. Guida Nolitte!

Rođen je 7. rujna 1962. u San Marcello Pistoieseu, seocetu u planinama Toscane, ali se ubrzo, u dobi od dvije godine, seli s obitelji u okolicu Firence. Pohađa klasičnu gimnaziju u Pratu (hvali se činjenicom da je istu školu pohađao i slavni talijanski pjesnik Gabriele D'Annunzio), a zatim Filozofski fakultet na Sveučilištu u Firenci. Oduvijek je bio naklonjen literarnom radu i stripovima, čitao ih je odmalena, pisao kratke pričice i bajke, a strip je bio i predmet njegova diplomskog rada. Godine 1980. dogodio se prvijenac na literarnom području, njegov kratki esej objavljen je od strane Općine Prato kao dio 31. književne nagrade koja je nazvana po gradu (Premio Prato).

U svijet stripova ulazi pišući za fanzine Il fumetto, Exploit Comics i Comix. 1985. osniva fanzin “Collezionare”, za kojeg smišlja i piše humoristički lik Battista il Collezionista (Kolekcionar Battista), a crtež potpisuje Francesco Bastianoni. Taj humoristički serijal pojavljivao se u svakom broju fanzina “Collezionare”, u razdoblju od 1985. do 1991. (ukupno 20 brojeva) a zatim je iskorišten kao antagonist u serijalu “Cattivik” u tri priče. Autor je i djela iz drugih umjetničkih smjerova, u književnosti i na području kazališta. 1985. objavljuje kratku fantasy priču pod nazivom “L’ultimo grido del cacciatore” u reviji “Dimensione Cosmica 4” (Marino Solfanelli Editore). 1986. godine upisao se na SIAE (Società Italiana degli Autori ed Editori) i debitirao kao pisac komedija na firentinskom narječju. Autor je jedne od priznatijih komedija “Il vedovo allegro”, gdje objedinjuje niz tragičnih elemenata s humorističnim situacijama. Ujedno je i autor monologa “L'incidente” za cabaret koji se prikazivao u kazalištu, kao ulična predstava i na televiziji.

Kako njegov fanzin Collezionare propada zbog neorganiziranosti urednika, tako se na zgarištu starog fanzina 1992. rađa novi. Burattini vodi inicijativu (pridružuju se Saverio Ceri, Francesco Manetti i Alessandro Monti) i te godine kreće novo izdanje zvano Dime Press (igra riječi sa starim nazivom SBE – Daim press), strip fanzin koji se isključivo bavi Bonellijevim strip univerzumom. Uglavnom, u vrijeme kad nije bilo interneta, iznimno entuzijastično su on i njegovi suradnici radili na njemu tako da su ekskluzivni intervjui, osvrti i kronologije bili pravo malo blago za fanove Bonellijevih izdanja. No, kako ulazi u Zagorov staff, tako polagano i jenjava suradnja.

Kao strip autor pojavljuje se 1990./91. na stranicama revije “Mostri” za ACME, gdje piše nekoliko priča smještenih u srednji vijek, a prva od njih objavljena je u 7. broju te revije, u rujnu 1990. Iako je svoju prvu priču o Zagoru započeo puno ranije, ova je izašla prije. Ukupno je izašlo 5 priča u suradnji s crtačem Stefanom Andreuccijem. Slijede scenariji za humorističke stripove “Cattivik” (tri godine je bio i urednik) i “Lupo Alberto” također za ACME u razdoblju od 1990.-1998. Kako je rastao opseg poslova u SBE, tako je Burattini bio sve manje angažiran na ovim stripovima.

Njegovi angažmani na fanzinima, kritički osvrti i kraći humoristički stripovi bili su odlična priprema za ono što ga čeka u daljnjim godinama. U vrijeme kad je svoje radove predstavljao autorima, talijanski strip doživio je pravi procvat sa serijalom Dylan Dog i stripovi i izdavačke kuće su nicali kao “gljive poslije kiše”. Smatra da je imao sreće što je ulazio u posao kad je vladala prava euforija stripom. Danas bi to bilo puno teže. U lipnju 1989. Burattini je krenuo sa svojim kolegama u urede u Via Buonarotti s namjerom intervjuiranja Sergia Bonellija, gazde velike stripovske obitelji. No, urednik Decio Canzio prepoznaje ga i tom prilikom zajedno komentiraju scenarij koji je Burattini već prije poslao u SBE. Pozvao ga je da ponovno napravi scenarij uvaživši komentare koje je primio. U međuvremenu ga Francesco Coniglio iz ACME poziva na razgovor pa mu čak nudi i mjesto urednika.

Već odmalena, s 11-12 godina mali Moreno slao je pisma Bonelliju komentirajući i kritizirajući mu priče, a Bonelli ne samo da mu je odgovorio nego ga je čak i telefonski nazvao! To su bili veliki trenuci za mladog Zagorovog fana i nije čudno da je ulazak u SBE bio ostvarenje velikog sna. Kako je puno komentirao i kritizirao priče iz razdoblja osamdesetih, sam Bonelli mu je jednom prilikom uputio izazov: “A zašto ti ne bi probao napisati jednu?” Poslušao ga je i nakon dvije godine početničkih grešaka neiskusnog scenarista, 1989. konačno je njegov scenarij bio prihvaćen i odonda ne prestaje, tako da možemo reći da više-manje 1989. službeno počinje njegova suradnja sa Sergio Bonelli Editore, kada mu se konačno ostvaruje dugogodišnja želja, ući u Zagorov tim. Rad na prvoj epizodi počinje u ljeto 1989., a nakon toga slijedi dugo razdoblje realizacije. Tek u svibnju 1991. izlazi njegov prvi broj «Duha sa sjekirom» (crtač je bio Ferri) - “Smrtonosna opasnost” (ZS 1071/1073) na ne baš zanemarivih 200 stranica. Iste godine (čak i mjeseca!) debitira i s Chicovim specijalcem br. 7 “Chico traper”, da bi također i završio taj serijal s brojem 27 “Chico & Company” 2007. godine. Chicov serijal Burattini je doslovno dignuo iz mrtvih, nakon Nolitte i Sclavija, a što se njega tiče mogao je taj serijal pisati zauvijek! Osim Chicovih specijalaca pisao je i priče za Komandanta Marka (četiri specijalca od 1994. do 1997.).

Nedugo nakon njegova dolaska u staff, Burattini i Mauro Boselli 1993. započinju s obnavljanjem i moderniziranjem Zagorovog lika, no istovremeno mu ne mijenjajući temeljne karakteristike. Zaslužni su za dizanje gotovo posrnulog Zagora na noge (nakon što je upao u gorku krizu krajem osamdesetih), a vrhunac su doživjeli osmislivši novu američku odiseju koja započinje 2004. godine. Brojne su promjene: uvodi se kontinuitet u serijal, javljaju se ženski likovi, a kuća izrazito reklamira početak nove sage. Poslije završetka pisanja odiseje 2001., nakon godina rada od kuće, Burattini je pozvan da radi u uredu redakcije uz bok Boselliju. Kako Boselli kasnije sve više vremena posvećuje svom autorskom serijalu “Dampyr” i pričama za Texa, Burattini 2007. od njega preuzima funkciju urednika i glavnog scenarista. Posao mu je bio, kako sam priča, da osigura da svakog mjeseca gotova priča bude na Bonellijevom stolu, bila ona njegova ili nečija druga. Možda bi se neki začudili, no ispočetka čak ni njegove sve priče nisu bile odobrene. “Uvijek su odbacivali najbolje i odabirali najgore” - šali se Moreno. Kao svoje idole odnosno autore kojima se odmalena divio ističe: Guido Nolitta (za kojeg dugo nije znao da je to zapravo Sergio Bonelli), Max Bunker i Giancarlo Berardi. Kao svoju omiljenu autorsku priču spominje “Čovjek s puškom” (LU 89/91); no čitateljima se više sviđaju njegove druge priče, poput “Močvare robijaša” (LU 148/151) ili Mortimerovih epizoda (“Sotonski Mortimer”, SD 59/60 ili “Mortimerova osveta”, SD 70/71).

Radio je i kao koautor na nekoliko knjiga o Zagoru: “Collezionare speciale Zagor” (1990.), “Zagor” (1992.), “Gallieno Ferri, quarant'anni con Zagor” (1999.); pokreće ediciju “Lezioni di fumetti” te 2009. objavljuje izdanje “Gallieno Ferri: Život sa Zagorom” koje je objavljeno povodom 50-godišnjice Zagora i u Hrvatskoj. 2010. nastavlja s edicijom te radi “Giovanni Ticci - Un “americano” per Tex”. Konačno 2011. godine objavljuje biografiju svoga mladenačkog idola pod nazivom “Guido Nolitta - Sergio Bonelli sono io” u suradnji s Grazianom Romanijem, s kojem je sudjelovao i na ostalim projektima.

1995. dodijeljena mu je nagrada ANAFI za najbolji scenarij, “Fumo di China” za najboljeg humorističkog scenarista, zatim nagrada Cartooncomics. Zajedno s Bosellijem osvaja nagradu “Gran Guinigi” na izložbi u Lucci za najbolje scenariste zbog njihova doprinosa ponovnom oživljavanju Zagorova serijala, što je velika stvar, morate priznati.

2011. izlazi mu prvi Zagorov gigant “Dvorac na nebu”, koji biva objavljen istodobno i u Hrvatskoj. Burattini je dosad potpisao ukupno 96 Zagorovih priča! Tu se ubraja niz specijalnih brojeva, Chicovih specijalaca, zatim jubilarni brojevi 500 (“Indijanska magija”, LUSP br. 14) i 551 (“Manituova škrinja”, LUSP br. 28) povodom 50 godina Zagora. Godine 2011. započinje novu, južnoameričku sagu s Bosellijem, koja sadrži niz posveta Nolitti, Ferriju i Mister Nou. 2011. također objavljuje pisani roman o Zagoru “Le Mura Di Jericho”.

Burattinija ćemo pamtiti kao čovjeka koji je spasio Zagora; koji je Zagoru dao ime koje nije bilo poznato nikome prije - Patrick (po njegovome irskom stricu, u priči “Legenda o Wandering Fitzyju”, LUSP br. 9); te objasnio je simbol orla s njegove košulje (u epizodi “Nulta godina Darkwooda”, LUSP br. 1). “Otac” je intrigantnih neprijatelja poput Mortimera ili Žutog Zmaja; uvodi u Zagorovo kraljevstvo i povijesne likove poput gusara Jeana Laffitea ili Cherokeeja Sequoyaha; vratio je niz omiljenih neprijatelja iz prošlosti: Krojača, Randalla Mutanta, Malog Sullivana, Alkemičara, Vješticu Dharmu, samuraje, Vukodlaka, alkemičara Roberta Greya, Devil Maska... A i nezaboravne prijatelje poput Liberty Sama, Ikarovog Pera ili Digging Billa

Već nekoliko puta službeno je posjećivao Hrvatsku: bio je na CRŠ-u 2004. i 2007., potom ponovno u Zagrebu i prilikom obilježavanja 50-godišnjice Zagora, a ove godine vidjet ćemo ga konačno i na MaFestu! Zagorovci, ovdje ćete naći sebi ravnoga!

Danijel Kuzmić

Prevoditelj

Posjetitelji Online

We have 47 guests and no members online

MaFest Lokacije

- Pivnica "Pivac"
- Kongresna dvorana, Hotel "Meteor"
- Konoba "Kalalarga"
- Gradska galerija Antuna Gojaka
- Umjetnička galerija Gale Rica

Sve lokacije pogledajte na Google Mapi ovdje.

Presjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pokroviteljica je 9. MaFesta.

Pretraga

MaFest Staff

Da bi sve prošlo kako treba, MaFestu je neophodan i kvalitetan staff. Stoga, ako ste stariji od 18 godina i želite se aktivno uključiti u stvaranje festivala te od toga imati i određene konkretne koristi - javite nam se! Naša e-mail adresa je:

info@mafest.com

Sponzori

       
Grad Makarska Turistička Zajednica Grada Makarska Mesna Industrija Braća Pivac Vrgorac Hoteli Makarska
       
Ožujsko Pivo Promet Makarska Ministarstvo Kulture RH Ožujsko Pivo
       
Premis Makarska Julius Meinl OTP Banka All In Makarska Riviera