ссылка тут РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимость женщина лев мужчина СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї мужчина стрелец женщина козерог РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї любовь Рё секс телец РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРїС‹ для СЃРєРѕСЂРїРёРѕРЅР° РЅР° 2016 РіРѕРґ РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї рыбы РЅР° вторую половину 2016 РіРѕРґР° РіРѕСЂРѕСЃРєРѕРї совместимости

Mirko Čolak

mirko_colak_clanak


Mirko Čolak
- (Srbija) (Punisher, Red Skull)

Preko MaFesta do Marvela

Mirka sam upoznao u Makarskoj prije dvije godine... Naime, bio sam tu kad je Cebulskom “prodao” svoj portfolio na koncertu ispred "Bety"! Sve otad, pozorno pratim njegovu karijeru u Americi i sa zadovoljstvom čitam izvještaje o ovoj, hm, pa i ne više baš tako mladoj :-))) zvijezdi u usponu...

Mirko je rođen 10. prosinca 1975. godine u Zrenjaninu (Srbija), otac je Luke i Katarine a stripove crta odmalena. Završio je srednju građevinsku školu a kad je trebalo ići dalje, nije bilo novca. Ipak su to bile nesretne devedesete...

Ipak, to mu je omogućilo da radi ono što voli: vrlo rano je odlazio u Novi Sad, gdje je stekao osnove zanata. Nakon što mu se Bane Kerac ljubazno zahvalio na interesu, a onda ga vješto sproveo do izlaznih vrata, Marinko Lebović je bio taj koji mu je otkrio tajne posla, naučio ga razmišljati stripovski itd.

Nakon nekoliko domaćih uradaka koji nisu imali većeg odjeka izvan Srbije, uspijeva se probiti na francusko tržište i nakon nekoliko godina počinje rasturati po Americi na nekim od najpopularnijih naslova izdavačke kuće Marvel. Evo što Čolak kaže o svemu tome...

  1. Koliko će te urednik proklinjati što si otišao na MaFest, a nisi ostao kući crtati?

Heh, pošto ih imam nekoliko, naći će se bar jedan kome neće biti drago zbog mog odlaska... Što ćeš... No MaFest se ne propušta, zar ne?

  1. Naravno da ne.:) Naši čitatelji nisu baš imali prilike vidjeti tvoje stripove u domaćem izdanju premda si već dosta dugo aktivan na tom polju. Možeš li nam reći nešto više o svojim počecima i odakle uopće interes za strip?

Nisu ih imali prilike vidjeti jer ih nisam ni crtao. Radio sam stvari za svoju dušu i pokazivao ih nekolicini istomišljenika kako bih kasnije dobio tapšanje po ramenu i možda po koji sladoled za dž... Kao i svi autori, pa tako i ja, rano sam se počeo interesirati za strip. Vrlo brzo sam shvatio da crtam najbolje u zgradi, pa poslije u ulici, razredu... Moji ozbiljniji pokušaji da nacrtam strip počinju sredinom osamdesetih. Ne znam zašto, ali nikada nisam imao živaca da završim “stvar” do kraja. Par tabli i to je to... Onda novi strip pa opet dvije table... S vremenom autori to prevaziđu pa nastaju jako ozbiljne priče i stripovi, no to se u mom slučaju nije dogodilo. Uvijek sam više volio cure i pivo... Uglavnom, rezultat svega toga je da gotovo punih osam godina (do 2001. godine) nisam crtao. Tad' se oženih i shvatih da ja ne znam ništa raditi, osim crtati. Uz veliku podršku supruge, opet sam se oprobao na tome polju ali su prvi rezultati bili, pa recimo, KATASTROFALNI. Moja generacija crtača, da ne nabrajam sada o kome je sve riječ, već je uveliko gazila prema inozemstvu, dok sam ja još uvijek liječio prve "dječje bolesti". Bili su najmanje za klasu bolji! No, kako sam ti ja jedan jako tvrdoglav tip, nisam odustao, nego kontra, udri na najbolje! I tako, vrlo brzo stižu prvi rezultati, ponude, a onda i genge... E, kad sam osjetio novac, postalo je jasno da više nema natrag... Dolazi prvo Faktor 4 (koji sam zasrao žešće), zatim neki porno stripovi, pa onda Francuzi, Glénat, serija L'affaire OIL, a ostalo je povijest...

  1. Prelazak iz Francuske u Ameriku... Reci nam nešto o tome kako si promijenio pristup crtanju, što si najviše osjetio, što ti nedostaje a čemu se još (uvijek) raduješ?

Uh, nije bilo lako, znaš... Ja imam takav stil koji se opasno poigrava na granici europskog i američkog. Naime, moje kadriranje je filmsko i brzo, dakle bliže američkom, ali je sam stil crtanja daleko bliži europskom. Ja volim realizam, a priznat ćeš da nema puno (čast izuzecima) takvih autora “preko bare”.

Kada sam dobio “Secret Warriors” bio sam uplašen i opet zasrao!... Kvaliteta tih tabli bila je smiješna ali, 'ajde, ako je neko vađenje, u tim momentima nisam mogao bolje. Razlozi su bili privatne prirode. Na moje veliko iznenađenje, umjesto da mi kažu “idi kući, dečko” ili nešto tog tipa, urednici iz Marvela su osjetili tu nekakvu kvalitetu i ponudili mi mini-serijal “Red Skull”. Onaj tko prati Marvelovu produkciju zna da crtač “početnik” takvu priliku dobije jednom u životu... Mislim, imati svoj serijal je nešto što gomila crtača ne doživi nikada. Nego, znaš što mi nedostaje? Sporost koju sam imao dok sam radio za Francuze... Ono, jedna tabla 5 dana i slično... Kod Marvela toga nema... 22 table za mjesec i nešto, i tko može taj radi, a tko ne može taj pije pivo ha ha ha...

  1. Čini mi se da stalno “ulijećeš” u serijale umjesto redovnih crtača... Za SecretWarriors si zamijenio Alessandra Vittija na samom kraju serijala; u Punisheru za početak mijenjaš Marca Checcetta dok se on sprema za crossover s Daredevilom... Koliko uopće možeš biti zadovoljan s poslom koji uradiš na takvim projektima?

Čuj, lova je odlična i tu je onda sva priča gotova. Ja nisam “umjetnik koji se skida gol i trči po livadi” nego čovjek koji ima dvoje djece i pokušava ih prehraniti... Angažman u Marvelu sam shvatio kao posao i to je to.

Osim toga, Warriorse neću komentirati, ali što se tiče Punishera, ja sam to shvatio kao VELIKI KOMPLIMENT jer sam došao u situaciju da mijenjam najbolje što opet znači da radim na nekome istom nivou kao i regularni artist, a Marco je velika zvijezda tamo. Svaki će vam crtač reći (koji radi preko bare) da prve godine u Marvelu jesu teške ali da vremenom stvari “legnu” na svoje mjesto, te da poslovi potom sami dolaze... Sjećam se da mi je Marco jednom rekao: “Kada sam radio Spidermana, mijenjao sam regularnog crtača i dobio loše kritike. Tko je taj Marco? Nije loš ali mora još učiti i sl.” I uvijek je tako. Regularni crtač je broj 1, a ostali su tu da popune prazninu koja može nastati zbog umora, obaveza i slično... Od svih najvećih i najpriznatijih kritičara dobio sam odlične ocjene, pohvale itd. Bilo je i loših, naravno, ali generalno, ja sam jako sretan autor.

  1. RedSkullIncarnate, koliko znam, prvi je projekt koji si radio s Gregom Pakom. Kako ti se sviđa ta suradnja i čemu se možemo nadati u budućnosti?

Jako sam ponosan na taj serijal, baš jako... Ima puno razloga za to, a jedan od njih je svakako i taj što sam za glavnog lika, dakle Johanna Schmidta (Red Skull), uzeo svog sina Luku. Zaista sam uživao i bio sam jako tužan kada se serijal završio... Iznimno dobro je prihvaćen od strane kritičara i fanova, nominiran je za nekoliko nagrada, a kao najbitniju izdvajam “Eagle Awards”. Nažalost, u posljednjem trenutku izgubili smo nominaciju za “Eisnera“. Inače, Greg Pak je sjajan tip, odličan pisac i dramaturg, a i povijesno je jako dobro potkovan. Ništa ne prepušta slučaju ali dozvoljava crtaču (čitaj, meni) da se razmaše i ubacuje neka svoja rješenja. Bit će tu još zajedničkih projekata, siguran sam...

  1. Radiš li nešto izvan Marvela?

Ne smijem odgovarati na ovakva pitanja, ali nešto se mulja...:)

Emir Pašanović

Prevoditelj

Posjetitelji Online

We have 47 guests and no members online

MaFest Lokacije

- Pivnica "Pivac"
- Kongresna dvorana, Hotel "Meteor"
- Konoba "Kalalarga"
- Gradska galerija Antuna Gojaka
- Umjetnička galerija Gale Rica

Sve lokacije pogledajte na Google Mapi ovdje.

Presjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pokroviteljica je 9. MaFesta.

Pretraga

MaFest Staff

Da bi sve prošlo kako treba, MaFestu je neophodan i kvalitetan staff. Stoga, ako ste stariji od 18 godina i želite se aktivno uključiti u stvaranje festivala te od toga imati i određene konkretne koristi - javite nam se! Naša e-mail adresa je:

info@mafest.com

Sponzori

       
Grad Makarska Turistička Zajednica Grada Makarska Mesna Industrija Braća Pivac Vrgorac Hoteli Makarska
       
Ožujsko Pivo Promet Makarska Ministarstvo Kulture RH Ožujsko Pivo
       
Premis Makarska Julius Meinl OTP Banka All In Makarska Riviera